5. srpnja 2012.

Već osamnaest godina izlazi zvučni časopis za slijepe "CQ radioamateri", jedini časopis te vrste u srednjoj i jugoistočnoj Europi, a u njemu su prilozi iz područja radioamaterizma i tehničke kulture. Časopis od svog prvog broja 1995. godine pa do današnjeg stotog broja nastoji približiti tehniku svojim slijepim čitateljima i omogućiti im da sve teme mogu sami čitati i biti upoznati s njima, bez obzira imaju li koga tko bi im eventualno htio čitati.

Časopis je prvih sedam godina na jednoj dvokanalnoj audiokaseti izdavao Radioklub slijepih "Louis Braille" iz Zagreba, nakon toga na naše veliko zadovoljstvo izdavanje i distribuiranje časopisa preuzima Hrvatska knjižnica za slijepe koja ga i danas izdaje. Od 2004. časopis izlazi na dvije dvokanalne kasete u trajanju od 180 minuta, a od sječnja 2008. godine časopis izlazi na CD-u u mp3 formatu, a već drugu godinu izlazi u daisy formatu u trajanju od šest sati, kao dvomjesečnik. Tijekom svih ovih osamnaest godina ja sam bio urednik časopisa.

U časopisu uz zvučne priloge, koji su najprivlačniji slušateljima, objavljuju se i originalni prilozi slijepih suradnika kao i videćih radioamatera, te javnih i kulturnih radnika iz Hrvatske.

Već osamnaest godina izlazi zvučni časopis za slijepe "CQ radioamateri", jedini časopis te vrste u srednjoj i jugoistočnoj Europi, u kojem se objavljuju prilozi iz područja radioamaterizma i tehničke kulture. Časopis od svog prvog broja 1995. godine pa do današnjeg stotog broja nastoji približiti tehniku svojim slijepim čitateljima i omogućiti im da sve teme mogu sami čitati i biti upoznati s njima, bez obzira imaju li koga tko bi im eventualno htio čitati. Kako mi je supruga redovito čitala priloge iz Radio HRS-a i Tehničke kulture, u radioklubu sam pričao o zanimljivostima u tim časopisima i primjetio sam veliki interes kod slijepih radioamatera o tim temama, tako da sam došao na ideju da RKS "Louis Braille" počne izdavati zvučni časopis za slijepe radioamatere koji bi u nazivu imao opći radioamaterski poziv CQ, i dodao sam još "radioamateri".

Časopis je prvih sedam godina na jednoj dvokanalnoj audiokaseti izdavao Radioklub slijepih "Louis Braille" iz Zagreba, nakon toga na naše veliko zadovoljstvo izdavanje i distribuiranje časopisa preuzima Hrvatska knjižnica za slijepe koja ga i danas izdaje. Od 2004. časopis izlazi na dvije dvokanalne kasete u trajanju od 180 minuta, a od sječnja 2008. godine časopis izlazi na CD-u u mp3 formatu, a već drugu godinu izlazi u daisy formatu u trajanju od šest sati, kao dvomjesečnik. Tijekom svih ovih osamnaest godina ja sam bio urednik časopisa.

U časopisu uz zvučne priloge, koji su najprivlačniji slušateljima, objavljuju se i originalni prilozi slijepih suradnika kao i videćih radioamatera, te javnih i kulturnih radnika iz Hrvatske.

Objavili smo na desetine zvučnih intervjua, reportaža i snimaka raznih značajnih događanja, želeći sto vjernije približiti čitateljima atmosferu nekog zbivanja. U časopisu se prate događanja i rad slijepih radioamatera u radioklubovima i sekcijama slijepih, objavljuju se podaci o radiouređajima i opremi prikladnih za samostalan rad slijepih, nastoji se opisati način korištenja rada tih uređaja, objavljuju se zakonska pravila i propisi, pravila raznih natjecanja, diploma i uvjeta za njihovo osvajanje, i zbivanja u radioamaterskom pokretu naše zemlje i svijeta.

Objavljuju se članci iz časopisa "RADIO HRS" i "Tehnička kultura". Nažalost, ta dva časopisa rijetko izlaze, prošle godine je bilo samo tri broja Radija HRS-a, časopisa koji bi nama trebao biti najzanimljiviji jer ga izdaje Hrvatski radioamaterski savez. Uz to što rijetko izlazi, većina priloga nije za nas slijepe (sheme raznih antena i uređaja), nema priloga o radu klubova i intervjua sa radioamaterima. Sa zadovoljstvom iz Radio HRS-a objavljujemo sve ono što je pogodno za naš časopis, tekstove o raznim radioamaterskim ekspedicijama i natjecanjima. Također objavljujemo članke iz radioamaterskih časopisa susjednih zemalja. Tu su i članci iz audiotehnike, informatike, o mobitelima, korištenju navigacije pri kretanju slijepih, o inovatorima i novim izumima, o poznatim svjetskim naučnicima, astronomiji i astronautici, o željeznicama, tramvajima, žičarama. hidrocentralama, atomskim centralama, istraživanjima svemira i o svim otkrićima iz najširih oblasti tehničke kulture.

U njemu je do sada objavljeno na stotine zvučnih priloga, a broj članaka prenijetih iz dnevnog tiska i s interneta je ogroman.

Vjerujem da je časopis ispunio svoj osnovni zadatak, a to je informiranje o svijetu radioamaterizma i tehničke kulture, jer danas je ogroman broj informacija koje slijepom čovjeku jednostavno promaknu zbog nedostatka vida. Često čujemo za nešto što se desilo u oblasti tehnike, a nema tko da nam to pročita i upozna nas s tim. Zato je tu ovaj naš jedinstveni časopis za slijepe koji nastoji da vam popuni tu nepoznanicu.

Časopis nema puno čitatelja, što nije čudno s obzirom na tematiku. Zato nas veseli svaki novi čitatelj, a posebno nas veseli da ga čitaju i slijepi koji nisu radioamateri.

Časopis je u proteklom razdoblju čitao profesor Mario Keča, koji ga i danas čita, sada ga i snima. Čitali su ga povremeno i Goran Bjegović i Željko Duvnjak, a i Marica Vidušić, Jasmina Sverić, Snježana Sabljak i Diana Abramović. Snimatelji su bili Vinko Zrinšćak i Zvonko Jurčić.

U uređivanju časopisa od prvog broja pomaže mi supruga Višnja Golić, 9A6LVB, koja je mnoge članke prepisivala dok nije bilo kompjutera, a danas mnoge priloge skida s interneta.

Zahvaljujem se slijepim suradnicima Sergiju Ferrariju iz Rijeke, Damiru Ugrinu iz Buzeta, Gradimiru Kragiću iz Teslića i Slobodanu Stankoviću iz Smedereva koji su svojim prilozima doprinijeli kvaliteti časopisa. Nadam se da će i dalje nastaviti suradnju, a očekujem i priloge ostalih slušatelja časopisa, jer samo tako časopis može biti kvalitetniji i bolji na obostrano zadovoljstvo.

Additional information